Meko kamenje čini kategoriju stijena koju karakterizira njihova relativno meka tekstura i lakoća obrade; oni su široko rasprostranjeni u cijelom prirodnom svijetu. U usporedbi s tvrdim kamenjem kao što su granit i bazalt, meko kamenje ima rabaliju strukturu, veću poroznost i nižu tvrdoću, što ih čini znatno lakšim za klesanje i rezanje. Uobičajeni primjeri mekog kamenja uključuju vapnenac, pješčenjak, škriljevac i talk, a svaki se razlikuje po svojim jedinstvenim vizualnim karakteristikama: vapnenac se obično pojavljuje u svijetlim ili sivkasto-bijelim nijansama; pješčenjak ima finu, zrnatu teksturu; škriljevac pokazuje izrazitu slojevitu strukturu; dok je talk gladak i mekan na dodir. Zbog svoje meke teksture, ove stijene su također osjetljivije na fragmentaciju i raspadanje tijekom procesa trošenja, faktora koji utječe i na geološka istraživanja i na formiranje tla.
U praktičnim primjenama, mekano kamenje naširoko se koristi zbog svoje obradivosti i estetske privlačnosti. U poljima arhitekture i kiparstva, vapnenac i pješčenjak često se koriste za izradu kipova, nadgrobnih spomenika ili ukrasnih elemenata za povijesne građevine; slično, u dizajnu krajolika, mekano kamenje često se koristi za popločavanje ili kao ukrasni naglasci unutar vrtova. Istodobno, različiti industrijski sektori koriste sirove meke kamene materijale-kao što su talk u prahu i vapnenac-u proizvodnji kemijskih proizvoda, cementa i keramike. Iako mekom kamenju možda nedostaje trajnost u odnosu na tvrđe kamenje, njegove jedinstvene teksture i jednostavnost obrade osiguravaju da i dalje igra vitalnu ulogu u svakodnevnom životu i industrijskoj proizvodnji.